888

(2007) Split
01. Numerisana Roba
02. Coloured City
03. Oklopnjača



01. Numerisana Roba

Daj mi samo jednu sekundu
Da kažem ono što mislim
Podari mi još jednu životnu rundu
Dok bolju soluciju ne smislim
Ne govori mi ponovo uzalud
Da ne mogu naći drugi izlaz
Nek upotrebe i najmanji trud
Da pritajeni krik izbace kroz glas

Sto ljudi sto ćudi
Lažne tuđe izjave davno smišljene
Budi svoj i uzmi šta ti se nudi
Ne možes menjati tuđe mišljenje

Daj mi samo jednu sekundu
Da pronađem novi životni stil
Kad svi žele da budu u trendu
Ja sa nečim drugim sklapam ovaj dil
Ne govori mi ponovo uzalud
Da ne želi drugačijeg frajera
On nju u skupim kolima navodi na blud
A u mozgu mu je ograđena barijera

Sto ljudi sto ćudi
Lažne tudje izjave davno smišljene
Budi svoj i uzmi šta ti se nudi
Ne možes menjati tuđe mišljenje

Daj mi samo jednu sekundu
Da pokušam da spasim ovaj svet
Svi bi heroji jednom da budu
I iza tuđih dela stoje opet
O ne govori mi ponovo uzalud
Niko od nas neće da živi život falš
Svi bi da na kraju da budu na cilju
I da slušaju zvona a ne posmrtni marš

Sto ljudi sto ćudi
Lažne tuđe izjave davno smišljene
Budi svoj i uzmi šta ti se nudi
Ne možes menjati tuđe mišljenje



02. Coloured City

Here's a tower that's shining bright
But it's just another bloody rainy day
So i'm going down to pubs
And drink all my problems away

I had a couple of drinks in town
With my money in my hands
I sat down in a corner
Till i was pulled by local gang

Oh sweet city of my dreams
Of speed and skill and schemes
I was your baby raised who has couple
A wasted years and cup of tastless tears

Next thing that i know
I was outside makng my own toilet
Someone spilling water on my head
And i wished that i was dead

At dark end of a lonely streat
Place i have lost my pain
Then your eyes light up my love
And sparkled once again



03. Oklopnjača

Depresija lebdi u vazduhu
I davi svoje nevine zrtve
U gradu u kome nema sunca
U gradu slobodnom samo za mrtve
Još jedna prazna dekada
Obeležava moje životno pleme
Grad je grobnica uvek siv
Na njega ne utiče vreme

Zar treba voditi ovaj život
U ovom gradu kao presiju breme?
Ne hvala evo vam oklop
Nama ne treba životni teret

Kao u vozilu lebdim kroz misli
Gladajući sive opustele zgrade
Oko mene samo psi pokisli
Izgubljene duše smisao traže
Budućnost mi ne nudi izlaz
I vidim se u eksponatima
Pola čovek pola konfekcija
U magnovenju stojim satima

Zar treba voditi ovaj život
U ovom gradu kao presiju breme?
Ne hvala evo vam oklop
Nama ne treba životni teret

Beograde, Beograde spao si na urbano-socijalne slike
Beograde, Beograde diktiranim od medijskim kampanje

Last train from belgrade goodbye goodbye
Last train from belgrade please don't cry
I don't need remote controle in my life
No no no no no no no
'Cause i wasn't born in 1984!