# A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z (svi)


Neuroza



(2009) Iza zatvorenih vrata
01. Poslednji vapaj
02. Osmeh na nebo
03. Iza zatvorenih vrata
04. Zato što si crna
05. Ovaj komad tla
06. Moderna
07. Tvoje sutra
08. Njena pega
09. Majkl
10. Onog dana



01. Poslednji vapaj

Mnogo je prošlo, slike nižem sada
Očijukanje i uzdasi.. Tako strašan ton
Hranio mi sujetu, telom bejah mlada.
Gde niko nije zakucao ušao je on.

Živeše na rubu nosivši svoj krst
Otac sveti uzor uzrok sve je sete.
Boce, kud' ste lutale? Upri u me prst!
Nasilje je spoznao dok je bio dete.

Hajde, priznaj, svi živimo za slavu.
Zašto volim jednog? Stoje laskavci u redu.
Mnogo sam ih imala al' nijednu pravu
Oči plačne, prozračne ostavih u jedu..

Stopile se boje, tuga uvek ista.
Krađa i bes. Svud' okolo je belo.
Konačno si postao deo novog lista,
Prst na orozu i cev uz čelo.

Dozivam te u snu!
Tražim oprost.. Tvoj poslednji vapaj
Jer nisam bila tu..
Nežno mi šapni: ''Sad spavaj ..''



02. Osmeh na nebo

Samo jednom glas se slio, Uzmi još malo
Samo jednom u izmaglici uzeo je još
Buka u kući, stvarno njemu nije stalo
Odlazi sa hrpom para, a nikad nije bio loš.

Istog časa pajac skače u svom klasičnom izdanju
Svakim skokom smanjuje svog života vek
Zvuci sirene kao na klanju
Čelična palica, to je pravi lek.

Telefon mučno zvoni u tri sata noću
Gospođo, izvinite, čudno težak dan
Moram da vam kažem, nije da tako hoću
Sin vam je od skoro pravi narkoman.

Oteli su zemlju crnoga čoveka
Oružjem, licemerjem pokidali sferu
Napalm bomba peva do novoga početka
Mi smo samo bedna značka na reveru.

Ja zauvek biću sa vama moji buntovni heroji
Govorili ste najbolji je uvek zadnji trip
Vaše ime na usnama celog sveta stoji
Dok u tami parka trune moj nasmejani kip.



03. Iza zatvorenih vrata

Komad sunca nije mogao sići.
Miris rosnih moldavskih polja.
Jutra kad se moralo ići.
Kao topuz bila je očeva volja I slad.
Lebdela je glad.

Poziv kao od Boga poslat.
Blistaj! Paklu neću ti poći.
Šamar kada uputi brat.
Zvezdo toplih pariskih noći. Mol.
Šaptao je bol.

Hladne muške ruke na sebi.
Ključ. Iza zatvorenih vrata.
Kaži, zar se borila ne bi?
Zveri hiljadugodišnjeg rata Stoj!
Savršeni stroj.

Sena, mog bezdana reka.
Slutim da gleda s visina.
U njemu da vidim čoveka
I pomilujem otetog sina..

Svi to znaju, pognuto ćute.
Takt rekvijema, lome se zvuci.
Gole ruke, trake se žute.
Slobodu mi svuci..



04. Zato što si crna

Moje ime glasi raskršće dva grada.
Ni u jednome od njih meni nema mesta.
Otpadnica bičevana očima svog stada.
Tamo kud si naumila.. ne postoji cesta

Zastani načas, pitaj ko sam ja.
Devojka tamne puti u blještavom koloru.
Sva vaša nelagoda ponosno mi sja.
Prljavština duha sprana u lavoru.

Vetar je brijao sa uzdasima leda.
Trošni kartoni i jedan život krivca.
Samo par ćebadi i kašicica meda.
Noć je bdela notama ostarelog svica.

Brat je prodavao..
Bog je im'o papir.
Šamari. Na kolenima uspravno je stajao.
Za sve svoje promašaje pravili su pir
Heroji u plavom. Pas milošću je lajao

Nikad nisam saznala šta je dečji osmeh,
Radovala bojama očevog kaputa.
Devojčica bez lutaka postala je greh,
Polugola kiselo se smešući kraj puta.

Sad pod vašim suncem tražim samo pravo,
Zavetujem svima gorčinu jednog veka.
Za čim sam tragala... oduvek si znao
I glasno reci:''Život dostojan čoveka!''

I dalje viču predrasude dole.
Reč je uvek bolela više no sva zrna.
Svet je postao pakao od kad se ljudi vole.
Ovde nemaš pristupa zato što si crna



05. Ovaj komad tla

Jesi li ikad sanjao idilu?
Svoju decu ljubila sam najbolje što znam
Tu u jednoj zemlji. Pretvori me u vilu!
Baci pušku, ti ne znaš sta znači ostati sam.

U glavi je brujalo:"Nemoj da me žali.."
Bljesak načas. Suza tiho grebe.
Cipele i vrisak. Oni nisu znali,
Kad ostaneš bez izdanka ti si ostao bez sebe.

Stenjale su ruke. Pokoj nemih lica.
Stezao se obruč, otkucavao je sat.
Odsjaj cevi, kružila je žica.
Ovaj komad tla rasuli su, stvorili rezervat.

Od pogaženog praga nastala je zver.
I kosmos i nebo klicali su:"Bravo!"
Trideset na jednog, stvarno nije fer,
Digni glas, vikni tu gde se sila pretvorila u pravo.

Simpatije donose..
Slici se menja ram.
Izveštaj podnose.. nadobudne momčine
.. A sjaj, a kraj..
Ja najbolje znam.



06. Moderna

Ima jedna mala u toplome kraju,
Bez ikakvih stega kreću joj se oči.
Pilje u nju, kao ne mogu da znaju
Kako uvek stigne gde hoće da skoči.

Vidiš li svet koji porobljava dete,
Godinu na glavi, bola zasađenu klicu?
Ona radi šta želi iako joj prete.
Potezom ruke mazi suzu na licu.

Postoji jedna strana kojoj uvek se klanja,
Nameće sebi strane ideale.
Ti si luda, hej, misliš neko te sanja!?
Mi slavimo samo glave što su pale.

Pomamno viče: "Postoji samo sada!"
Klone je se, kažu: "Nema perspektive."
Za ponosne momke ti si čudna i mlada,
Dnevnik sede kose, jedne stranice sive..

Iz dalekog dvorca struji privlačan jek,
Oni gledaju i smeju se na njen uspeh.



07. Tvoje sutra

Činilo se da sam sama na svetu
Dozivala sam te iz časa u čas
Sreli smo se kao ptice u letu
Krilima ljubavi u lagani kas
Kad je sjalo tvoje pravo lice
Opušak cigarete nesnosan bol
Na šta se žališ? Sve to su sitnice
Pogled mržnje, muk i alkohol.

Od života samo ostade sena
Osluškivala sam samo koraka bat
Ognjem pakla sva prekrivena
Đavo je hitao da odigra mat
Kad sam rešila da podignem glavu
Na silu silom da odgovorim
Hitac u mraku, bila si u pravu
Al život ne mogu da oprostim.

Hodnikom se ori, Šetnja još dva kruga
Proleća i sada mirišu na neven
Ustani i kaži, Ja sam neka druga
Neka tvoje sutra postane mi melem.



08. Njena pega

Konzumenti ljudskog uma tuku se u redu,
Potrošačka skupina novo miriše.
Mama pali kola samo jutrom, u sredu.
Ozon je probijen – loše nam se piše.

Proletnje nebo prekriveno trnjem.
Pega sija kraj prozora, ne oseća pretnju.
Šesnaest joj je godina pred svevišnjim zrnjem.
Kad prošeta ulicom pravi pometnju.

Oseća novo, da život će joj dati
Učtive momke, prefinjene reči.
Uvek se okreći, možda neko te prati.
Tata će te braniti, naš ugled je preči.

Zabludu kotrlja mirišljavom verom,
Nemoral kad kruži TV se gasi.
Postojana hrišćanski lagala je s merom
Da se žala ovog sveta ogradi i spasi.

Ne želi da razmišlja o uzrocima moći,
Politiku je smatrala noćnom pričom dede.
Posle šoping - dana trebala je smoći
Dovoljno snage da izađe, provede..

U poderanoj haljini sricala je svaku
Prozborenu reč kao nasrtaj pene.
Muško telo dahtalo je u ogoljenom mraku
I krv na licu; postajanje žene..

Sve je super, i ova ulica slepa
U kojoj gušteri joj skakuću ponosno na nogu.
Ja ne umem da mislim, a vidi mnogo sam lepa!
Reci mi ti koliko stvarno mogu.



09. Majkl

Ovde čika Džon, zovem iz USA-a
Znaš ono.. kaubojke, sedla i kože.
Pravim novu kartu, imam još spreja
Al' teško je postići, sve zemlje se množe.

Braćo sa Balkana, ovako stoji stvar,
Kročiću do pola, poliću vas zlatom.
Nije to tek tako, imate vi dar
Da konačno se istrebite nekim novim ratom.

Nista vidno promeniti se neće.
Ime zemlje ionako mi je u drugom planu.
Al' imena svetskih firmi uz terazijske sveće
Hoću da se vide kao na dlanu.

A tebe čekam, lopove iz mraka,
Ne'š se više zvati kako tata te krsti.
Majkl, jeste, Majkl ćeš se zvati
Pa videćeš onda kad zabole te prsti.

Dobro, čika Džone, Majkl ću se zvati.
Pošalji malo para, a razgovor skrati.
Gotovo je sad , već ode svinja na klanje,
Ima nas i sad, biće nas još manje.

Vidi to smo mi, kejbl ti vi,
Najbolja opcija ponudi pare.
Vidi to smo mi, kejbl ti vi,
Istinski drugovi posao kvare.



10. Onog dana

U osvit onog dana moje životne samoće
Ja osetih na tren da se menja ljudski rod.
Krici i patnja su se čuli kao da hoće
Dati za čovečnost makar jedan bod.

Jel' je najzad došlo vreme kad ću izaći iz rupe,
Suočiti se s pola ruke pružene u strahu?
Jel' je najzad došlo vreme kad proizvest ću tupe
Korake napred s njima koji ostaće u mraku?

Ulica je bila prazna kao davnog dana
Kad su prstom stavljali klauzule u govore.
Kad je otac odveden. Od istih rana
Bolelo je dok pod svećom čekali smo zore.

Nije bilo nikog. Zidovi su pali
Od potmulih eksplozija od negde izdaleka.
Svi su nekud nestali kao da su znali
Da teško mi je pobeći iz svog jednog veka.

Meci su fijukali - pušku nisam uzo.
Šlemovi su došli - ja još stajao sam tu.
Nož uz grlo, moja nema suzo!
Bio sam i jesam i uvek biću tu.

U moju raku pišaju besni psi...