# A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z (svi)


Potres



(1997) Mene može imati svako (EP)
01. Mene može imati svako
02. Duhovi
03. Optimizam
04. Recept za samoubistvo



01. Mene može imati svako

Ja sam navikao na male stvari
malo mi treba da postanem srećan
gledam u tebe da zaboravim stvarnost
hteo bih da bežim al' ostajem tu
Snove sam svoje zakopao davno
na groblju sećanja
prodao sam ideale za šaku ničega

Možeš me kupiti jer sitna je lova
znaš da lepe reči vrede najviše
a iz tvojih usta najčešće čujem:
nebo je vedro i šaren je svet
Glava je visoko u oblacima
a noge čvrsto na zemlji stoje
hteo bih da pobegnem jer sve su laži
a iz tvojih usta to je istina

Mene možeš, mene možeš imati
mene može imati svako
samo kad' me poželi
Mene može imati svako
lako me je kupiti

Znaš da suviše sam mali
da bih mogao da biram stranu
ako ne želiš da me osvojiš
možeš me drugom pokloniti



02. Duhovi

Mrak je pao na ljude i na Zemlju
zamračio je sve sitne duše
ljude koji ne žele da vide
ljude koji se boje da čuju
ali mi smo tu da čuje se glas
onih koji sad se stide
grešaka koje nisu pravili
krivice za koju nisu krivi

Ako ne možeš oči, otvori mi srce
probaj da osetiš svu tu snagu
hiljade duša u posmrtnom maršu
gaze sad i u tvoju čast

Znaj, nećeš moći nikada
da pobediš duhove sve
koji napadaju te
Jer kraj, znaš da bliži ti se kraj
onaj koji ne možeš
ne možeš da izbegneš

Biće sve dobro i znaš da lažeš sebe
nemaš za hranu i svako te jebe
nasedaš na trikove i jeftine fore
čekaš bolji život, glumiš srećne ljude
Mi nismo tu da menjamo svet
samo ga želimo boljeg za život



03. Optimizam

Zašto smo rođeni u ovom svetu
punom nepravdi, sputavanja
zašto ne živimo k'o normalni ljudi
dišemo punim plućima
i nikada neću moći da zaboravim sve to
da sam rođen u pogrešno vreme
na mestu vrlo sjebanom

Da živim kao normalan čovek
nikad neću moći ja
nema nikog da pomogne pogođen mojim suzama

Jer znam da su moje snove
uvek drugi rušili
uvek sam kad' mi treba neko
more da pobedim



04. Recept za samoubistvo

Kraj radnog vremena, izlazim napolje
jedno piće s' nogu rešiće stvari
neću da razmišljam, ne želim da se setim
svoje probleme ja ostavljam ovde

Iza mene je ostao još jedan ružan dan
i sutra znam da neće biti bolje
dani se ređaju kao u bunilu
još mnoga usta treba nahraniti

Sve je propalo i snova nema više
nema zmajeva što lete do oblaka
znaj da je nestao ceo moj život
i divni šareni svet
Osećam da gubim i bitku i rat
pokušavam da viknem: ovo nisam ja

Velike planove drugi neka prave
moje vreme odavno je prošlo
sad sam samo kap u beskrajnom sivilu
još jedan kamen koji brzo tone